Oisternig je najistočniji dvotisučnjak Karnijskih Alpa, planinske skupine koja dijeli Austriju i Italiju, a proteže se u 110 kilometara duljine.
Tek sam ih počela upoznavati prošlo proljeće kad smo kružnu turu preko vrhova Monte Coco, Cima Bella i Monte Sagran završili na terasi Refugio Nordio Deffar, a današnju bismo jednako tako započeli da je terasa otvorena, ali nije. U travnju dom ne radi, jer je sezona skijanja završila, a planinarska se još nije zahuktala. To potvrđuje i prazno parkiralište, gdje osim nas troje iz drugog auta izlazi još troje Talijana i to je sve, a vrijeme ne može biti bolje. Nebo je bez ijednog oblaka, baš kao i prošle godine.
Odmah s parkirališta ulazimo na planinarsku stazu, u borovu šumu. Mislim da je ovo najstrmiji početak staze na koji sam ikad zakoračila. Noge se jedva zadržavaju na nestabilnoj podlozi od borovih iglica i tako započinje savršen planinarski dan. 😀
Šumsku idilu upotpunjuje rijedak cvijet divljeg jorgovana, bezbroj bijelih kukurijeka, cvrkut ptica i znoj.
Izlazimo na razgledni proplanak i raskršće putova La Rotonda. S jedne strane kapela di Sant Ubertus – drvena i slikovita, a s druge strane velikani Julijskih Alpa. Mjesto gdje se želimo zadržati, obrisati znoj sa čela i staviti sunčane naočale da možemo uprti prstom u razne vrhove na horizontu – znane i još neznane.
Nastavljamo prema vrhu Acomizza.
Ispod vrha nalaze se ostaci bunkera. Ukopani u brežuljak podsjećaju na zemlju Teletabisa, a zapravo smo u svijetu svizaca. Jedan nas strpljivo promatra, a onda u trenu nestaje u svojoj rupi, u svom bunkeru.
Mjerkamo vrh Acomizza (1812 m) ispred nas. ” Hoćemo?”, pitam. Slažemo se da nema potrebe, a petnaestak minuta kasnije na livadi bijelih šafrana opet smo složni – “Ovo je savršeno mjesto.”, govorim i odbacujem štapove i ruksak.
Leći, spojiti se sa zemljom moja je želja, čak potreba. Njena toplina daje potrebnu utjehu, podršku, ugodu. Daje sve što mi treba.
Iza mene jednako opružena planina Dobratsch upija sunčevu toplinu, samo što ja eto moram ustati i krenuti dalje, a ona ne mora.
Hodamo makadamom uz rub crnogorične šume. Povremeno propadamo u snijeg do koljena. Zadržao se zbog debele hladovine visokih elegantnih smreka. Sa svakim korakom prizor ispred nas se mijenja, tako je sad izronilo vikend naselje na prijevoju Bistrica (Sella Bistrizza), a iznad naš današnji cilj Oisternig sa svojih 2052 metra visine. Impresivno!
Feistritzer Alm je trenutno zatvoren, inače bismo taman mogli nešto malo pojesti i popiti, a ovako nastavljamo dalje između kućica. Na dvije terase provjetrava se posteljina, a djeca se vračaju s izvora noseći po kantu vode. Lijepo!
Odabrali smo proplanak po mjeri, sjedamo na toplu travu, vadimo iz ruksaka netko bananu, netko jabuku i imamo piknik s pogledom. Hvala Bogu da nisam odabrala kuhaču i krpu umjesto ovih savršenih vidika, neponovljivih trenutaka, tišinu, širinu, mir.
Pored nas prolazi mladi par, ipak nismo sami na ovoj stazi.
Klekovina i stijene, nešto snijega, pogledi na Dobratsch s jedne strane i Julijske Alpe s druge strane, znoj pomiješan s kremom sa zaštitnim faktorom i evo ga! Križ na vrhu je pred nama!
Onaj mladi par ispružio se na toplom tepihu od trave, a ni ja ne mogu zamisliti ugodniji položaj.
Naužili smo se pogleda, topline, slatkog i slanog. Idemo dalje. Travnati greben, mekoća, ugoda, da takva je ovo staza. Čista kamilica, rekao bi kolega, ali nije kamilica nego vrijesak. 🙂
Padine prekrivene grmovima vrijeska. Da, ta obojena planina opet me zove da utonem u toplinu, ovaj put rozu toplinu… Malo bocka, baš taman!
Spuštamo se ponovo na prijevoj Bistrizza. Još par rasterećenih kilometara i evo nas ispred refugio Nordio-Deffar. Zatvoren je, kao što i jasno piše na internetu. Pola sata kroz šumu i vraćamo tijelu svježinu u hladnoj rijeci pored auta da bismo orni zakoračili na stazu oko Belopeških jezera i osvježili tijela iznutra u restoranu na gornjem jezeru. Zapravo današnja staza, ovaj naš dan je hrana za dušu. Hrana koja nam je potrebna da bismo što bezbolnije kročili stazom sreće i uspjeha kroz period pred nama.
LAGHI DI FUSINE
Nemojte mi samo reći da još tamo niste bili!
AvanturAna 