12. travnja 2026.
Ako ste vidjeli Veliku planinu pod snijegom, sigurno mislite da ne može biti ljepša, ali može. U proljeće se njen bijeli plašt lagano topi i nestaje, a postepeno ga smjenjuje kraljevsko-ljubičasti, satkan od milijuna šafrana.
Ispustili smo svatko po kap znoja na šumskoj stazi i stali zadivljeno na Gojškoj planini pred prvom livadom šafrana. Još su im latice snene, sklopljene. Rano je. Uskoro će se otvoriti novom danu, suncu i bezbrojnim pogledima. Tu je i jezerce. Obožavam taj nepravilan, a ujedno savršen odraz, pomalo naopak, a opet precizno točan, jer ogledalo nikad ne laže.
Jutarnju kavu s pogledom pijemo na drvenoj terasi Jarškog doma. Još nema puno ljudi, no bit će ovdje krcato danas.
Nastavljamo Stazom pastira. Odvodi nas dalje od popularne centralne staze i daje mir, tišinu i nezaboravne kadrove. Pastirski stanovi mogu se iznajmiti, ako želite ovdje boraviti dulje. Tko, realno, ne želi ovdje boraviti dulje?! Mogu li prizori biti ljepši?! Ima tu puno stazica, puno mogućnosti.
Pomalo se ipak dižemo i sve je više snijega, a sve manje šafrana. Zasniježena cesta vodi nas u šumu. Borimo se sa snijegom, to jest s propadanjem u snijeg, te uz poneku psovku i lijep kadar stižemo na planinu Dol, u još jedno carstvo šafrana i sive stijene Kalškog grebena. Vrijeme je za malo odmoriti prije konačnog uspona na današnji cilj Konj (1803 m). Sunce nas grije, kao i šafrane. Kolač iz domaće radinosti uvijek razveseli.
KONJ (1803 m)
Na putokazu piše da do vrha ima 1h 15 min. Šumska staza je rijetko markirana i ono malo oznaka je izblijedilo, no snalazimo se. Vesele krupni cvjetovi bijelih kukurijeka, a uskoro je cijela staza bijela, na snijegu smo. Baš kad sam pomislila da trebamo pauzu, između dvije stijene otvora se pogled na zaravan i kuću za koju me vežu topla sjećanja. Topla – jer je to bilo mjesto odmora. 🙂
Hvatam kvaku iako je jasno da nema ugaženog snijega prema ulazu i ne dimi se iz dimnjaka, a hladovina iza kuće gdje smo sjedili na travi prije šest godina sad je pod snijegom. Kolegici sam motala žuljeve megapor trakom da može nastaviti, a veseli domar nosio je u jednoj ruci bocu rakije, a u drugoj kutiju Domaćice i nutkao nas srdačno. Imam u ruksaku kutiju keksa za njega, no nema ga… Nadam se da je dobro.
Još petnaestak minuta kroz klekovinu i snijeg i izlazimo na greben koji briše svaki umor i daje prizor koji bi svatko trebao bar jednom osjetiti. Vrh je uzak i strmo odsječen.
Vrtimo se ushićeni, ali oprezno da se kakvo zlo ne dogodi. Da, zaista moćan vrh. Kao na dlanu su nam Planjava, Ojstrica i još razni pikantni vrhovi Kamniško-Savinjskih Alpa. Prije šest godina ovo nam je bila tek trećina puta. Slijedilo je spuštanje osiguranom stazom po klimavim klinovima, uspon na Ojstricu i povratak do auta u dolinu Kamniške Bele, rijeke koja teće dolinom ispod nas. Ludo je to bilo!
Stavljamo dereze za sigurniji korak i vraćamo se na odmor kod Mlakarjeve bajte. Brzim koracima i na planini Dol smo. “Da stanemo?”, pitam i gledam na sat, dobri smo s vremenom. Stali smo. Odbacili ruksake. Pažljivo biram svaki korak da ne stanem ni na jedan šafran.
Trava je topla. Zemlja suha, a sunčeva zrake blago dodiruju izvana i iznutra. Ispružiti se na toploj travi, pronaći nirvanu između bezbroj cvjetova, zažmiriti, otpustiti brige… Eh, da taj osjećaj barem može trajati malo duže!
Savladavamo 300 m visine do planine Konjščice, a ona je još pod snijegom i nemamo se razloga zadržavati, nego nastavljamo do najvišeg vrha Velike planine Gradišče. Vjetrovito je i hladno.
Kad jednom dođem ovdje na dulje rezervirat ću ovu pastirsku kućicu. Odabrala sam je još kad sam prvi put bila ovdje. Doći će i to, znam.
Nadala sam se danas još i super zalasku sunca, no ništa od toga. Zato je Domžalski dom ispunio naša očekivanja.
Puno nas se okupilo danas. Nekog su privukli šafrani, netko je došao zbog Konja, ali vidim da smo na kraju dana jednako zadovoljni i jedni i drugi. Odlično!
A šafrani ponovo sklapaju svoje nježne latice, tonu u noć da bi se sutra opet otvorili suncu i da bi neki drugi posjetitelji uživali u njihovoj kraljevskoj boji.
Ovako je to bilo prije šest godina. Ojstrica (2350 m) Slovenija, Kamniško Savinjske Alpe
AvanturAna 