Kalnik – staza 7 zuba – Vranilac (643 m)

25/3/2023

Kakav divan grad mora da je to bio dok se u njemu živjelo! Dok su hodnicima šuštale raskošne haljine hrvatsko – ugarske kraljice Barbare Celjske! Dok su Draškovići, Keglevići ili Erdödy primali u goste druge plemenitaše! Stari grad Veliki Kalnik građen je na stijenama od 12. stoljeća nadalje, a pamti i slavne dane kad je obranio Hrvate od Tatara. Danas obasjan ranojutarnjim ranoproljetnim suncem mami na fotografiranje. Prvi smo gosti danas. Domaćine ne susrećemo, sigurno još spavaju. Neki pod kamenom, neki u pukotinama zidina, a neki u grmlju. Poskoci danas ovdje caruju.

Kroz okno vidimo tv toranj ispod samog vrha Vranilac i greben 7 zuba koji vodi do njega, što je ujedno i naš je današnji cilj.

Kavu na terasi planinarskog doma jedva smo dočekali jer se skupilo dosta ljudi, a stigao je i autobus veselih planinara iz PD Strahinjčica.

Ulazimo u kalničku šumu. Zazelenila se blago. Svježa je zbog hlada visokih stijena. Cvate bezbroj proljetnica. Prvi zub nije klimav, ali je sklizak zbog jučerašnje kiše i naših blatnjavih gojzerica, stoga nebašzgodan – zapravo vrlo nezgodan.

S prvog treba sići na drugu stranu i popeti se na drugi zub.

Gledamo Stari grad Kalnik uklopljen u greben, a u nizini se protežu magla, općina Kalnik i tek zazelenjela polja pšenice vrijednih žitelja.

Četvrti je bio baš sklizak, pa sam ga zaobišla i popela se s druge strane taman da vidim kako se provlače kroz uski, tijesni prolaz.

“Moram kupiti nove gojze.”, govori Jasminka, “U ovima mi se skliže nemoguće.” – “S pipcima kakve ima hobotnica?”, pitam. – “Da. I s GPS-om da mi odmah govori skrenite lijevo ili desno!” Ja bih još senzore za rano uočavanje zmija. E, to bi bilo sigurno kretanje šumom u ljetnim uvjetima. Za zimu možda senzor za veće zvjerke, medvjede i vukove, mjerač čvrstoće snijega… 😉

Između kamenih zuba proviruje poneki pasji zub. Šumski ljepotan iz obitelji ljiljana, možda najljepša proljetnica.

Šesti i sedmi su baš divni. Pri spuštanju sa sedmog zuba prolazimo simpatičnu okomitu feraticu i stojimo pred ogromnim crvenim odašiljačem koji uništava svaki doživljaj planine. Kratak uspon i na najvišem smo vrhu Kalnika na 643 mnv, na vrhu Vranilac tj. Peca. Do sad smo se već sprijateljili s nekima iz PD Strahinjčica te nas fotkaju. Ova staza preko zuba pravi je bombončić – mentol klasik do extra strong.

Odmah ispod vrha je početak sportske ferate Koprivnički smjer otvorene 2017. g. Dugačka je 60 m, savladava visinu od 40 m, a težinske je kategorije C/D. Sportska znači da je tu samo zbog vježbe, a ne da kao prava pomaže u prelasku prezahtjevnog dijela puta. Vidimo da se nekolicina Strahinjčana oprema ferata setovima te sjedamo na birana mjesta spremni za predstavu/edukaciju. Prvi, drugi, treći, četvrti…Nitko ne prolazi ulazni dio, stoga smo od njih naučili da ne trebamo niti pokušati. 🙂 Da je teško, ali ipak izvedivo pokazala nam je jedna mlada djevojka, a onda su na scenu stupili Marija i Reny, naši poznanici, te ju prošli elegantno za 10 minuta. Nude nam asistenciju, no zahvaljujemo se . Meni je bilo naporno i gledati! Odosmo mi na kružnu poučnu stazu od doma, a oko istog vrha Vranilac da malo noge protegnemo. Ferata? Možda jednog dana!

Noge smo protegnuli, Zube i Veliki Kalnik obišli, a tek je dva. “Mogli bi u Križevce. To nam je uz put, a ja tamo još nikad nisam bila.”, predlaže Jasminka. Prošetali smo ljupkim centrom starog prigorskog grada, naravno kružno. Zamijetili smo nekoliko crkava, uključujući grkokatoličku i etno muzej na otvorenom.

Posebnost je bilikum – posuda od tri spojena vrča iz koje se pila zdravica, a pravila o održavanju zdravica i o poželjnom ponašanju u društvu opisana su u jedinstvenim križevačkim statutima. U svakom se društvu moraju održati tri zdravice: ” zdravica domovini, pajdašiji i lepšem spolu”, a zagovara se veselje i radost – tek je mali dio regula.

Terasa Gradske kavane obasjana je suncem i stoga neodoljiva. Iako tad nismo znali odredbe o zdravicama i poželjnom ponašanju, sigurna sam da bi autori bili zadovoljni našim razgovorima i šalama. 😉 Naručujemo kave i zapečene štruklje za sve. Dugo smo ih čekali, no nakon prvog zalogaja najradije bismo udvostručili narudžbu. I sad osjećam tu slast… Moram ih ispeći prvom prilikom, a ako ne uspiju dolazim u Križevce, naravno u dobrom društvu i šireći veselje, sve prema statutima križevačkim!