7/1/2023
Alpe Karavanke spajaju Sloveniju, Austriju i Italiju, a Stol je njihov najviši vrh. Ideja o osnivanju slovenskog planinarskog društva rođena je ovdje, a realizirana 1893.g.
Auto smo napustili 2 km prije Valvasorjevog doma, koji se nalazi na 1181 mnv. Zimi je otvoren samo vikendom / petak, subota i nedjelja. Slovencima je stolac – stol, dok im je stol miza, te smo se brže bolje popeli barem na ovaj visine 1 metar ako nam 2236 metara ispadne previše.
Opremljeni smo svime potrebnim za zimski uspon no pitamo se je li planina za nas uopće pripremila zimske uvjete. Ovdje vlada jedan sasvim proljetni ugođaj – prolazimo pokraj procvalih kukurijaka, blještavih jaglaca, a prati nas veseli pijev ptica. 🙂
Izlaskom iz šume izlazimo i iz oblaka. Biti iznad oblaka trebalo bi opisati u stihovima eventualo, drugo ništa nije dostojno te čarolije, a i uglazbiti naravno.
Već neko vrijeme hodamo po ostacima snijega koje južina nije još uspjela rastopiti. Radimo pauzu na travnatom proplanku, dvije grede za nas su klupe, grije nas sunce, vjetrića nema. Desno kao veliki otok izranjaju Julijske Alpe s najvišim vrhom Slovenije -Triglavom. Negdje po obroncima Špika sad se penju prijatelji iz društva. Svoje oduševljenje i proplanak dijelimo s grupicom Slovenaca te utvrđujemo razlike u jezicima: “Vam je stol – miza, nam pak je vaš stol – stolac. Veste?”, pojašnjavaju nam. “Hmm, da to objašnjava veliki stolac pored Valvasorjevog doma.”
Na visini od 1800 m stavljamo dereze da sigurnije hodamo, leda nema. Ulazimo u sasvim drugi svijet. Svijet nepregledne bjeline, svijet jedne drugačije tišine, svijet koji oslobađa od razmišljanja.
Opusti se i uživaj…nemoj da ti išta kvari doživljaj…
Da sam ostala doma sad bih završavala ručak.
Spuštaju se ljudi desno od nas dok je naš vrh lijevo, pratim ih sa strepnjom. Je li im sklisko? Hoćemo li i mi tako?
Gledam panoramsku stazu ispod Stola, tuda bi bilo divno proći, a najbolje kad procvatu narcise… U proljeće.
Upoznajemo simpatičan par Slovenaca i hodamo jedno vrijeme zajedno, Robi se bavio s gospođom, a Alex i ja s Tomažom. 🙂 Sretan je jer smo ušli u Schengen – gravitiraju prema Rijeci i Grobničkim Alpama, a i mi smo ušli u Sloveniju bez zaustavljanja ne vadeći osobnu danas. “Pravi Slovenc već se u 10h spusti s planine, doma spravlja ručak i popodne pere auto u dvorištu, a ne ovak.”, duhovit je Tomaž. Svašta ćemo danas naučiti.:) Bilo je i mlađih grupica s kojima smo porazgovarali, no bili su brži i puštali smo ih ispred uz obećanje da neće nikome reći. 🙂
Na vrhu smo, na granici s Austrijom, na najvišoj točki Karavanki. Uspjeli smo! Vrijeme je u svakom smislu bilo na našoj strani! Nije li uvijek zapravo?!
Spuštamo se na prijevoj Med Stoli. Spuštaju se i turno skijaši, a s Malog Stola paraglajder. Dinamično je ovdje danas.
Neprocjenjivo je popeti se na Mali Stol grebenom koji spaja Austrijance i Slovence te se ispod samog vrha u zavjetrini pored Prešernovog doma zavaliti u ležaljku i sanjati, ma ne sanjati, živjeti život iznad oblaka. Nadam se da su moji doma oprali suđe.
Ovaj štap u zraku nije slučajno, to nam Robi pokazuje Vrtaču, Begunjščicu, Raduhu te Grintovec i Kočne u daljini. Uglavnom lupeta kao i Dubravko, a mi vjerujemo. 🙂
Spust sa Malog Stola malo je neugodan i jako strm. To je onaj slijeva koji sam promatrala pri usponu. Zahvaljujući ugodnom, ne previše mekom snijegu sve prolazi bez problema.
I spuštamo se tako… I dosta mi je već te nizbrdice… I nema ovdje mjesta pogrešci, ni krivom koraku, ni odlutalom pogledu… “Anči, trebamo se pripremiti za Ararat!”, podsjeća Neva na uspon na najviši vrh Turske kojem kojem se veselimo, a čija nadmorska visina počinje brojem 5.
Po Žirovniškom putu gore, po Zabreškom dolje natrag u proljeće pored nekih drugih jaglaca i kukurijeka u gustu maglu svakodnevice zahvalni na još jednom savršenom i bezbrižnom danu u Alpama, a puni dojmova i novih ideja koje će nas krijepiti sve do sljedeće subote.
Dok u autu dečki izmjenjuju kulinarske recepte, mi žene na zadnjoj klupi razgovaramo o autima jer Robi želi promijeniti auto pa smo zabrinute za svoj komoditet naravno!
AvanturAna 