Pag, Metajna, Life on Mars for us

15/05/2021

Subota ujutro...

Vozimo se prema Pagu. Pažljivo sam popunila ruksak da mi ne bude pretežak na ferati, a da imam dovoljno vode, da se mogu osigurati na ferati, okupati u moru, malo hrane, malo medicine, rezervna odjeća…zadovoljna sam. Paralizirajuća spoznaja. Nisam uzela gojzerice. Na nogama nježne tenisice sličnije papučama. Užas. Grubi paški kamen. Uzbudljiva ferata. Pogledi s visina. Sve ću to propustiti. Kava na trajektu i mogućnost da mi Sandra posudi svoje tenisice vraćaju me u život. Nekako ću si oprostiti. Pošto vjerujem da je dobro i loše uvijek u ravnoteži mislim da sam današnju dozu lošeg potrošila i da me čeka ista količina dobrog.

9:00 Veselo gazim paškim kamenjarom u Sandrinim mekim tenisicama prema prvoj od 8 uvala danas. Jurica nam je pripremio uzbudljivu turu za današnju avanturu. Jaču nego Š. Cimerman za treking, bez ijednog koraka po asfaltu i većom visinskom razlikom od Challenger kategorije, a iste kilometraže. Jezdimo tako prostranstvom paškoga krša kud god Jurica kaže. Na suprotnu stranu otoka idemo do plaže Nova pošta kanjonom, kojim je prije nas samo voda prošla, na doručak. Drugim kanjonom gore do Panosa (218 m), kojim ni ovce ne idu, niti trava ne niče utiremo nove puteve za neke nove ovce. Stalno nas nešto skreće s puta. Neobično cvijeće poput kala, a ima ih bezbroj. Kasnije saznajem da se zove kozlac i da je jako otrovan za čovjeka, dok ga divlje svinje obožavaju. Nisam ga ni mislila jesti, ali otrovan? Svašta.

Stijene. Najrazličitije. Žute, bijele, crne. Ruksake bacamo, noge same hitaju, gore se penjemo -Slikaj me tu! Slikaj me tamo!- dovikujemo.

8 uvala, a svaka prekrasna! Sasvim su drugačije nego ljeti kad se kamen užari, a plaže prekrije šarenilo suncobrana i svih ostalih krpetina i plastika što ih turist želi imati sa sobom.

**Na vrhu Panos ( 218 m) iznad možda najljepše hrvatske plaže Beritnica.**

15:00 Najvažnija uvala danas je uvala Slana jer je ovdje Š. Cimerman vrlo vješto ukomponirao kratku i pikantnu feratu. Duga je cca 100 m, 2 m iznad mora dubokog oko 1 m. Vruće je i već smo satima na suncu, a zaklona ni ovdje nema. Nemamo strpljenja za odmor na suncu. Stavljamo pojas, paničar, penjačke rukavice i brže bolje hvatamo se sajle da se uhvatimo u koštac s ovom neizvjesnom dionicom. Ruksaci nam sigurno ne pomažu, ali izbora nemamo. Puno je prevjesa. Tijelo visi unazad i ovisi o rukama. Ulazimo u tzv. sobice. Imala sam paničar duljine oko 40 cm što se pokazalo savršenim jer je kraći od ruku. Zapravo sam se vozila na sajli i po potrebi dizala na ruke da se prekopčam. Dobar je osjećaj bezbrižno visiti – sjediti u pojasu. Danas sam to prvi put isprobala. Dobar je to bio osjećaj jer sam kao plan B imala i ipsilon. Sigurno je sigurno. Bilo je to, svejedno, adrenalinskih 30 minuta.

Želimo se okupati odmah. Ohladiti se. “Ne,” – kaže Jurica- “Kupanje u uvali Malin”. Eto. Hodamo dalje.

**Nema gužve u uvali Malin ni na plaži, ni u moru. Odsad se kupam samo ovdje!**

Jel more bilo hladno? Pojma nemam. Kako sam koji dio uranjala u more nisam ga više osjećala i bilo mi je ugodno. Uglavnom, nijedno kupanje mi nije ovako godilo.

17:30 Okrijepljeni i odmoreni vraćamo ruksake na leđa. Preko brda idemo, uvalu Slana iz drugog kuta gledamo. Pored tužnog mjesta konclogora u tišini prolazimo. Spuštamo se do uvale Beritnica, dalje se dižemo teškim kamenim terenom da bi zajedno sa suncem u uvali Ručica završili današnju planinarsku avanturu. Divnog li kraja dana!