Premužićeva staza 2.dio, od pd Alan do Baških Oštarija

08.05.2021.

Može li ljepše?

Kad i ako jednom odlučim članove obitelji i bliske prijatelje neplaninare odvesti na Velebit, bit će to ovaj dio Premužićeve staze jer je upravo za takve inženjer šumarstva i strastveni planinar Ante Premužić projektirao i sagradio ovu idiličnu šetnicu.

Do Alana nas je dovezao autobus, a za pola sata već se otvara pogled na more. Prema Rabu dva trajekta prevoze putnike Stinica – Mišnjak i natrag. Nadam se da se poneki entuzijast zaputio na prekrasan Rab da ga prohoda u danu kao mi sredinom ožujka, a na Pagu se u kontrastu s bijelim kamenom zelene tisućljetni lunski maslinici. Može li ljepše?

14:30 Planinska orhideja – ljepotica na nivou svog zadatka, cvate i krasi velebitsku livadu, a mi se izležavamo. Uživamo u istim sunčevim zrakama. Dijelimo istu livadu. Maja i Robi pak dijele kolače, bio im je rođendan ovaj tjedan. Može li ljepše?

15:00 Na stazi konji.  Staloženi. Dostojanstveni. Samozatajni. Pasu tek niklu mladu travu u šumi. Svejedno im je što smo i mi tu. Travu ne pasemo, a to što smo dosadni s fotografiranjem toleriraju. Može li ljepše?

15:30 Planinarsko sklonište Skorpovac. Vrijedni i vedri planinari HPD Sv. Šimun iz Markuševca skuhali su nam čaj od bilja koje su sami nabrali na okolnom području. Hvala im. Bio je izuzetan. Irena i Žac sutradan su prohodali transverzalu Medvednice (56 km) za 12 sati. O drugim reakcijama na čaj nisam obaviještena.

Staza je cijelom duljinom savršena. Prolazi izohipsom i svega smo 500 m uspona ostvarili u 38 km. Smjenjuje se suhom gradnjom pomno podzidana zemljana i kamena staza. Ne treba niti pod noge stalno gledati. Pratim Pag s desne strane. Sad smo u ravnini grada Paga. Pri teškim alpskim usponima priželjkivala sam da bar jednom hodam cijeli dan po ravnom. Sad hodam cijeli dan po ravnom. Možda mi je ovo malo, ali samo malčice ipak dosadno. Hmm, može li ljepota biti dosadna? Smije li?

Danas ne berem medvjeđi luk, tek niče. Bit će za neke druge planinare za tjedan, dva. Lako ga je kupiti na placu, ali nije to to. Zadovoljstvo branja je neprocjenjivo! Trebam više znanja o samoniklom bilju. Što bih sljedeće mogla brati?

20:00 S osmijehom na licu, bez znoja, a prije mraka ušli smo u  Baške Oštarije. Na terasi oštarije jedva pronalazimo slobodno mjesto. Srećemo prijatelje iz PD Matica i baš je veselo. Opet pitam za varivo od medvjeđeg luka, ali izgleda da ću ga jesti samo ako ga sama skuham. Piva, hvala Bogu, imaju dovoljno, a hit je bila juha od koprive.

Može li ljepše? – Ne može!