Kamena galerija (cca 1000 m), Stapina (1125 m)

17/04/2021

10:00 Spremni. Opremljeni. Željni.

Iz Šibuljine (25 m) se penjemo velebitskim proplancima. Sretni jer nas sunce grije, sretni jer gledamo more i ono gleda nas, sretni jer smo slobodni biti ovdje, kad odjednom bura. To nisam očekivala, gotovo sam uvrijeđena, napisala bih žalbu i evo šefa. Požalila sam se. “Trebamo biti zahvalni što smo zdravi i možemo ovuda hodati, a bura je tek ekstra dodatak,” reče šef i odmah mi je lakše, bura mi je manje važna, čak slabija. Navlačim kapu, nema veze što sam jučer bila kod frizera. Još vjetrovka, a bura nek samo puše bar me neće boljeti glava.

11:30 Planinarsko sklonište Zavrata (750 m), odmor. Neki vani, neki unutra u zavjetrini. Dvije su prostorije. U prvoj peć i stol – dnevni prostor, u drugoj dva nivoa za spavanje.

13:15 Preko Malog Rujna, što je savrševo ravna prostrana visoravan (7 km duga, 1,5 km široka), stižemo do pastirskih stanova ( Račabuša). Odmor na idiličnom mjestu. Kakav su samo jednostavan život ovdje nekad ljudi živjeli. Puno naših briga nisu imali, no neke su nepromjenjive, npr. hrana. Na prošlom sam izletu, uz Lidiju, nabrala medvjeđi luk prvi put u životu i pomislila da bih od njega mogla pripremiti nešto za sljedeći izlet. Veseli me da se ekipi dopala moja slana štrudla od sira i medvjeđeg luka.

Vidite li zmajevu glavu?

15:30 Nisam prošla sve Alpe, no kameni oblici koje ima Velebit i mogućnost da se njima penje nisam vidjela u Alpama. Labirint stijena: Zlatna vrata, Zmajev hrbat, Terasa noževa, a izbor puteva lakši ili ljepši! To su, zaista, ispisani na kamenu nazivi pojedinih dijelova Kamene galerije, a ujedno ih najbolje opisuju. Postavljene su sajle, klinovi i ljestve. Dovoljno da je savladivo, ali i dalje izazovno. Osjećala sam strah gledajući druge, no kad je na mene došao red tražila sam siguran oslonac za ruku, za nogu, birala sljedeći najbolji potez i nije bilo mjesta strahu. Mislim da je to sjajna vježba za jačanje naše nutrine. Trening za život. Sjedeći na osunčanim stijenama na izlazu iz Kamene galerije nakon sat vremena bili smo na jednom višem nivou veselosti i zajedništva.

17:15 Stapina, veličanstvena stijena visoka oko 100 m. Ima mogućnost penjanja i meni izgleda božanstveno zbog nje same i zbog pogleda na more, Pag i Velebit. Spuštamo se do Tatekove kolibe (860 m). To je najmanje planinarsko sklonište u koje sam ušla. Vani za stolom imamo kasni ručak na 3°C, dok je u kolibi 30°C jer su planinari koji, ovdje misle prespavati, dobro ugrijali. Na peći je lonac vrućeg čaja, kojim nas nude, a u drugom se kuha leća za večeru. Predobro, tu bi mogla ostati!

18:15 Pokret. Mojim umornim nožicama ugodno je gaziti po mekoj zemljanoj podlozi bukove šume. Kratko. Opet smo na kamenju. Hop, hop – hop, hop,hop… Zabavno je opustiti se u preskakanju, vjerovati u odabir pravog šiljatog kamena, vjerovati u dobru ravnotežu, u svoje gležnjeve, a zapravo, vjerovati u sebe.