Dovška Baba (1892 mnv), Alpe Karavanke, Slo

Dovška Baba zapravo je jedna ljepotica napola Slovenka, napola Austrijanka, a najljepša kad je u bijelom. Kao i svi mi, najviše voli na sebe staviti nešto novo, pa je za Božić nabavila novi ogrtač. 9:00 Prije dva dana pao je novi snijeg. Ne znamo kakvi su uvjeti na stazi, ni hoće li prve stope uNastavi čitati “Dovška Baba (1892 mnv), Alpe Karavanke, Slo”

Slemenova špica (1911 m) ili U srcu Julijskih Alpa

25. listopada 2025. Ove smo godine okusili jesen u maglovitoj Austriji – imala je okus borovnica, u sunčanom Gorskom kotaru nakon Bijelih stijena svoj pečat je dala prva sarma, sa Sljemena smo se vratili s kestenjem i vrganjima u ruksaku, a sad želimo samo fotografije zlatnih ariša iz srca Julijskih Alpa. 9:00 Izlazimo iz automobilaNastavi čitati “Slemenova špica (1911 m) ili U srcu Julijskih Alpa”

Vihoraški put – Bijele stijene ili Kružna tura od kavice do sarmice

18. listopada, 2025. Nikad vrh ne bi trebao biti cilj, već siguran povratak, a na povratku nas u planinarskom domu čeka večera. Stoga su naši današnji ciljevi vrlo jasni: sarma, vege leća i grah s kobasicom. Pa, krenimo prema cilju! 7:30 Najprije jutarnja kavica kod Nikoline i Kristijana u Tuku, koji su zbog nas planinarskiNastavi čitati “Vihoraški put – Bijele stijene ili Kružna tura od kavice do sarmice”

Jezera Imotskog – Modro i Crveno

Ne znam je li luđe cijele dane hodati po planini ili kao protekla tri dana izležavati se na plaži, ali dobro je! Prvi put smo u Tučepima muž i ja. Savršena široka šljunčana plaža, drvored borova koji osiguravaju cjelodnevnu hladovinu onima koji to žele i dovoljno sunca drugima, a besprijekorno more još uvijek je ugodnoNastavi čitati “Jezera Imotskog – Modro i Crveno”

Dreistecken (2382 m), Niske Ture (Niedere Tauern) – Austrija

27. rujna 2025. Volite li više planinariti poznatim stazama ili istraživati nove? Ugodno je krenuti stazom na kojoj znaš što te čeka, siguran je to korak, no ja volim iznenađenja. Pored toga život je prekratak za višestruka ponavljanja. Stoga sam opet provela sate i sate istražujući prostranstva interneta ne bih li se što bolje pripremilaNastavi čitati “Dreistecken (2382 m), Niske Ture (Niedere Tauern) – Austrija”

Krstarenje i planinarenje po otocima južnog Jadrana

14. – 20. lipnja 2025. Moja Maja – 24 metra duga, 7 metara široka ljulja se na poluotoku Vranjicu u Solinu pored Splita. Bit će to naš dom sljedećih sedam dana. Krstarenje s planinarenjem. Ekipa smo od dvadeset i tri člana, uključujući Darka, koji je ovo isplanirao. Tek se neki od nas znaju od ranije,Nastavi čitati “Krstarenje i planinarenje po otocima južnog Jadrana”

Peca/Kordeževa glava (2126mnv), Alpe Karavanke, Slovenija

12. srpnja 2025. Kad ti konobarica donese kavu s porukom i pita s osmijehom: “Vi ste planinci? Kamo greste, ak smem pitat?”, a ekipa za šankom to zainteresirano promatra, znači da nisi na jednom od prometnih odmorišta Marche, nego u ugodnoj lokalnoj gostioni negdje uz put i da si na tom putu već obogaćen sNastavi čitati “Peca/Kordeževa glava (2126mnv), Alpe Karavanke, Slovenija”

Trostruki užitak – kajak, brdo i more – otok Prvić

7. lipnja 2025. “Pronašla sam odgovor na pitanje zašto stariji osjećaju da im vrijeme brže prolazi.”, zapoćela je starija kći razgovor uz kavu u jedno, naoko, sasvim obično jutro. – “Nemaju novih iskustava, pa im je sve isto, kaže istraživanje” – “Je li?! Ma zamisli, a baš smo Goran i ja razgovarali s kolegom izNastavi čitati “Trostruki užitak – kajak, brdo i more – otok Prvić”

Karnijske Alpe – Monte Cocco (1941 m), Cima Bella (1912 m) i Monte Sagran (1931 m) i Orrido dello Slizza

31. svibnja 2025. Ime su dobile po ilirskom plemenu Karni, a protežu se između Dolomita i Julijskih Alpa granicom Italije i Austrije u duljini od oko 110 km. Izlaskom iz auta na kraju doline Ugovizza jasno je da je ovo početak jednog idiličnog planinarskog dana. Rapsodija boja uvertira je u raskošne planinske vizure koje nasNastavi čitati “Karnijske Alpe – Monte Cocco (1941 m), Cima Bella (1912 m) i Monte Sagran (1931 m) i Orrido dello Slizza”

Škocjanske jame i Trst ili Za one koji moraju negdje subotom

Kad ne možeš naći nijedno mjesto gdje meteorolozi ne predviđaju kišu ili buru za vikend, a ti moraš nekud ići, jer ono “zavući ću se pod poplun i cijeli dan čilati u pidžami” možeš izgovoriti samo ful bolestan, zavuci se pod zemlju. Ne dva metra ispod zemlje, to ne valja, nego sto četrdeset metara –Nastavi čitati “Škocjanske jame i Trst ili Za one koji moraju negdje subotom”