Arhiva autora: anicavarga

23/2/2022 Brdo koje nam je nadohvat ruke kad smo gotovi s poslom, kad je ručak pospremljen, a kuhinja čista. Udobnost dnevne sobe i veliki ekrani zovu, ali  zov društva je jači – srijeda je. Sjedam u auto kod Lili, a evo i Dubravka: “Bok curice!”, lijepo je čuti. Razgovaramo o djeci, a jedina mi jeNastavi čitati “A srijedom navečer na Sljeme!”

12/2/2022 U Logarskoj dolini smo. Osam je sati i trideset minuta. Snijeg koji je krasio grane visokih smreki se otopio, a s njime i zimska bijela čarolija. Ostala je tek ogoljela vazdazelena/jedvazelena šuma. Iznad nje strše, promatraju nas sa svih strana surovo sive šiljate stijene Kamniško-Savinjskih Alpa. Gledam i ja nju, oštru Ojstricu, a koncentriramNastavi čitati “Ojstrica (2350m) – zimski uspon – do posljednjeg daha :)”

Vozimo se pored Bleda, najljepšeg slovenskog jezera. Na odsječenoj stijeni stoji moćni Bledski dvorac, nasred jezera kao najljepši lopoč cvate jedini slovenski otok, a mi idemo dalje. Dalje uzduž cijelog Bohinjskog jezera, mnogima ljepšeg jer je manje ušminkano, nedirnuto, do mjestašca Ukanc (653m) gdje ostavljamo aute (10€) i protežemo ukočene nožice. Brzo će se oneNastavi čitati “Lepa Komna – Triglavski nacionalni park”

16/1/2022 5:00 U autu sam s poznatom ekipom. U prtljažnik je jedva stala sva naša planinarska oprema. U svakom ruksaku su uz osnovni sadržaj – dereze, mini dereze, pojas, kaciga, cepin i štapovi. Da, sve nam to treba za predviđeni uspon na Tursku goru i još puno više od toga – izvrsna psihofizička kondicija. ProbudilaNastavi čitati “Turska gora (2251m)- Kamniško – Savinjske Alpe – zimski uspon”

8/1/2022 Klek – kolijevka hrvatskog planinarstva. Zašto? Jer je ovdje djelovala prva škola hrvatskih alpinista, a nakon druženja u ogulinskoj kavani osnovano je Hrvatsko planinarsko društvo u Zagrebu 1874.g.. 8:30 Selo Vitunj, malo iza Ogulina, dočekuje nas opušteno u nježnom snježnom ogrtaču. Temperatura je ugodnih -5°C bez vjetra, a očekuje nas pet sati do vrhaNastavi čitati “Klek (1181m)- zimski uspon”

6/1/2022 Cijelu noć je padala kiša. Kako u Zagrebu tako i u Samoboru. Što očekivati u Samoborskom gorju ako ne blato, možda tek malo snijega po vrhovima. 7:40 Aute ostavljamo u simpatičnom naselju Rude podno pitomih Samoborskih brega, a tik pored birtije. Ulazimo li? Ne, nismo niti provjerili je li otvorena. Ruksak na leđa iNastavi čitati “Na Sv. tri kralja – tri kralja Samoborskog gorja – Plešivica – Japetić – Oštrc”

18/12/2021 Vozimo se prema Sloveniji. Kombinirana smo ekipa od troje skijaša i dvije planinarke. Veselu atmosferu u autu prekida djelatnik na hrvatskoj granici: “Osobne!” Žongliram s karticama. Gdje li se sakrila? Očito je u sivoj torbici od Lisinskog ostala. Sranje. Lijepo je Andrea pitala u ZG jel’ imamo svi dokumente. Badava. Toliko puta sam toNastavi čitati “Rogla (1490m)- Lovrenška jezera (1520m) i Ptuj”

12/12/2021 8:30 Baška je odjenula adventsko ruho. Prolazimo ulicom Palada pored zanimljivih umjetničkih instalacija. Je li na moru ljepše ljeti ili zimi? Hm, volim ljetne haljine, ali ne volim vrućine. Više volim hodati nego ljenčariti uz more, a hodati se ne da ljeti. Na ovoj nudističkoj plaži već sam drugi put, opet zimi. Da, mislimNastavi čitati “Krk, iz Baške u Bašku kružno”

5/12/2021 Često pratimo zalazak sunca, a danas i izlazak. Žuti se linija horizonta. Rasvjeta uz cestu gubi svoj smisao. Ako se po jutru dan poznaje – bit će sunčano. Baške Oštarije na 920mnv blago su zasniježene kao pita od jabuka posuta štaub šećerom.  Sličnu nam je donio Dubravko. Miris vanilije i cimeta. 8:30 S vrhaNastavi čitati “Po Srednjem i Južnom Velebitu iz Baških Oštarija”

27/11/2021 7:00 Stisli smo se ispod drvene sjenice u Prečkom. Zašto? Jer tu ne pada kiša. “Ruksaci su nam k’o da idemo na ekspediciju, a ne u Stubicu.”, komentira Popec. Svega tu ima više nego planinarske opreme. Irena iz svog upravo vadi tijaru. Rozu. Prošla je sve zagrebačke trgovine da odabere najbolju – od dječjihNastavi čitati “U Zagorje na kupanje preko Zagrebačke gore”