8. – 9. studenog 2025.
Tri vješta vozača, tri puna auta krenula su iz Zagreba da bi se ukrcali na trajekt Rapske plovidbe u Stinici i nakon petnaest minuta izašli s trajekta u luci Mišnjak, stavili sunčane naočale i krenuli pješke rapskim kamenjarom.
8:30 S mobitelom u ruci kao nekad oni što su s rašljama i viskom tražili vodu, hodam amo tamo tražeći stazu dok nismo malo odmakli od obale, tek tad sam uhvatila smjer. Jutro sunčano, nebo bez oblačka – fantazija.
Ispred nas uvala Mag – magija. Da, to je Rab kakvog pamtim.
Nadalje se staza magično penje na crvene stijene i daje uvid u nova spuštanja i penjanja po grubom stijenju dvadesetak metara okomito iznad mora. Svaki je korak dobro odmjeren i oprezan baš kao u Alpama, baš kao uvijek, samo što ovdje imamo privilegiju gledati plavi Jadran, ma, najplaviji.
“Ovi na Velebitu pojma nemaju kakav je danas krasan dan!”, komentiram, jer su svi vrhovi u gustom oblaku, a sutradan ćemo upoznati kolege iz PD Svilaja i pokazat će nam snimke s Budakovog brda, gdje samo što ih vjetar ne nosi.
Vrijeme je iznad svih očekivanja, 16 C uz besprijekorno plavo nebo. Kad pomislimo da je pretoplo, dobijemo blagi povjetarac, a kad pomislimo da se staza opustila tu su ljestve da nas zabave.
Neobične stijene na ulazu u kanjon zovu na divljenje, zaustavljanje i sjedanje, a nema lošeg trenutka za dobar sendvič. 🙂
Treći put sam na ovoj stazi i prolaz kroz kanjon visokih stijena uvijek me jednako oduševi.
Uspon do Srednjaka ostavio me dvaput bez daha. Eh, danas neće! Niti kap znoja ne želim ovdje proliti, niti želim da ikome ovaj uspon bude težak, stoga malo sporije, ali puno sretnije stižemo na prolaz u suhozidu s natpisom “uvuci trbuh”, gdje uvlačimo trbuh i evo nas na vrhu!
STAZA SVETOG TROJSTVA
Sa Srednjaka se jasno vide odašiljači na najvišem vrhu Raba i čini se sad će, svaki čas, ali ne, ne.
U kamenom prostranstvu kriju se markacije, koje bi ipak bilo dobro pratiti. “Izgleda kao da je sve to što vidimo naša staza!”, dobro primjećuje Sandro dok pored mene pokušava ugledati sljedeću crvenu točku. Sporo ide skakanje s jednog šiljka na drugi, a ni to nije sve.
“Sad se strmo spuštamo da bi se jednako strmo popeli. Izgleda kao da ćemo se otkotrljati skupa s kamenjem, ali nećemo. Samo oprezno!”, nastojim pripremiti ekipu za ono što nas čeka, no uredili su stazu iznad svih očekivanja i oduševljena sam. Složene su stepenice, postavljene sajle, čak su dijelovi učvršćeni betonom. Divota.
16:00 Dugo guštamo na vrhu, maštamo o detaljnom obilasku Golog otoka i Grgura, prisjećamo se planinarenja i kajakarenja oko Prvića Trostruki užitak – kajak, brdo i more – otok Prvić , koji se također vidi, a s druge strane prekrasan Lošinj zove Lošinj, Osoršćica, trodnevna šetnjica…
Spuštamo se u grad Rab u vrijeme kad se i sunce spušta, ono na počinak, a mi u noćni život. Ostavili smo ruksake u iznajmljenim apartmanima i idemo prema centru apsolutno prebrzo. “No, lakše malo! Hodamo kao da nas netko goni.”, kažem. – “Da, glad!”, odgovoriše i nastaviše svi kao jedan. U restoranu valjda prepoznaju gladnog planinara i pizze, juhe, lignje i pljukanci u umaku od pršuta i tartufa ekspresno stižu na stol.
Cijeli dan slušam o Rapskoj torti. Keti je samo zbog toga pregazila gotovo dvadeset kilometara ljutog krša i odoljela sam, ali sad kad gledam taj njen blaženi pogled koji ide uz prvi zalogaj, zadnji red obrane pada. Dižem ruku, imam pažnju konobarice: “Jednu Rapsku i četiri viljuške, molim!” – “Može, no ona se zapravo jede prstima.” – odgovara sa smiješkom. Naravno da odbijamo viljuške. Umačemo, ližemo, mljackamo, dijelimo, uglavnom mnogi smo se osladili ovom jedinstvenom porcijom tradicionalnog kolača nastalog u davna vremena nestašice, od namirnica koje su jedino imali, a danas znamo da su to zapravo najkvalitetniji mogući sastojci: bademi, naranče i maraskino.
DAN DRUGI
Jutro u Rabu. Tiho. Bez ljudi. Tek nekolicina starijih muškaraca okuplja se na terasi kafića uz jutarnju kavu. Lijepo.
IZ RABA NA KAMENJAK I DO KRAJA – DO RAJA, TJ. DO RAJSKE PLAŽE NA LOPARU
9:00 Vraćamo se na najvišu točku otoka – Kamenjak, a to je 400 metara uspona za početak dana, ali i odličan pogled na zelene šume Dundo i Kalifront, njih ćemo detaljno pročešljati u nekom drugom programu.
10:30 Idemo dalje. Nastavljamo gdje smo jučer stali prema Loparu stazom koju su trasirali vrijedni članovi PD Kamenjak kroz škrape i kamenjar. Građena od kamenih gromada, gruba i opaka, vodi nas pored postojanih suhozida s lijeve strane, a strmih klisura iznad mora zdesna – znači atraktivna.
Premužićeva staza duga je 8 km, spaja Supetarsku Dragu i Lopar, a mi se spajamo na nju i ubrzo osjećamo njenu blagu narav. Nogama umornim od grubog kamenja i ovo malo travnatog terena je raj.
Kroz nasade maslina i šume hrasta lužnjaka veselo prolazimo, a onda se otvara pogled na specifičnu Rajsku plažu i jasno je da smo blizu kraja puta.
15:30 Neki se planiraju okupati, a nitko ne propušta izaći iz gojzerica nakon dva dana i bos propješačiti zadnji kilometar pješčanim prostranstvom kroz more. Hladno, osvježavajuće, iscjeljujuće.
Dva sunčana dana bez vjetra u studenom. Dva aktivna dana na otvorenom. Dva dana s veselom ekipom. Da, Rab je, slažem se, otok sreće!
AvanturAna 