Dobratsch (2166 mnv) Ziljske Alpe – Austrija

5/4/2025

Austrijske Alpe, iznad dvije tisuće metara, zimski uspon – to mora biti uzbudljivo!

Ziljske Alpe nalaze se iznad grada Villacha i rijeke Zilj, pritoke Drave, a da bismo do njih došli trebalo je proći cijelu Sloveniju i njen najduži tunel Karavanke dugačak gotovo 8000 metara te se panoramskom cestom popeti na 1730 mnv do planinarskog doma Rosstrattenstuberl.

9:45 Dan je sunčan, baš kao što je prognoza najavila. Krema za sunčanje i sunčane naočale su neophodni, a hoćemo li koristiti i nešto od stvarno zimske opreme ne zna se. “Evo, naš cilj je jasno vidljiv ispred nas. Na vrhu bismo mogli biti za sat i pol, ali ja se nadam da ćemo to uspjeti pretvoriti u tri sata.”, govorim i čisto sumnjam.

Krećemo širokom stazom, koja je zapravo cesta s još uvijek lijepim slojem savršeno bijelog snijega. To je jedina ishodana staza na Dobrač, kako ga još zovu, dok ostala prostranstva pripadaju turno skijašima. S lijeve strane predstavljaju nam se velikani Julijskih Alpa na čelu s Mangartom, a ispred nas na većoj udaljenosti ističe se oštri vrh Gross Glocknera i tritisućnjak blažih linija Grossvenedigger.

Da, i posljednje stablo ostaje iza nas. Sve što nas okružuje je bijele boje. Blaga brdašca zalivena u veličanstvenu cjelinu, nestvarno i beskrajno kao pustinja, a lijepo kao san.

Bijela boja – simbol savršenstva, znak zaštite, spokoja, potiče čišćenje misli. Boja nevinosti i čistoće. U nekim kulturama bijela boja vezuje se za smrt i žalost, no u tim istim kulturama to ujedno znači kraj jednog i početak drugog života, znači opet pozitiva.

Devetnaesteročlana smo grupa i danas zaista svatko ide svojim tempom, nema nikakvog razloga da idemo zajedno, osim da se družimo naravno. Ostalo je nas nekoliko na začelju. “Ovo se još nikad nije desilo! Vodiči na začelju, a naprijed raspašoj.”, govori Rice. – “Samo neka. Meni je ovdje fantastično i mogu ići još samo malo sporije!”

Neodoljivo je malo skrenuti s puta, ne propasti do bokova već ostati na površini, stati, nasmiješiti se sebi i nebu, zahvaliti na ovom zen doživljaju. “Ovo je savršeno mjesto za vježbu zaustavljanja cepinom.”, sve kvari Mirjana, no cepine i tako nemamo stoga samo uživancija.

Ove fotogenične ograde služe da zaustave snijeg nošen vjetrom i spriječe lavine. Danas je lavinska opasnost minimalna, 1.

Na vidiku je veliki telekomunikacijski toranj, lijevo crkvica, a gore desno sam vrh.

12:00 Društvo se okupilo na terasi velikog modernog planinarskog doma Ludvig Walter Hutte, koji evo danas nije otvoren, ali nije to nikakav problem: Mladen je već izvadio kruh, drvenu daskicu, špek i salamu, koje sam radi, posudio nož i stavio još jedne naočale – sve nas je, kao Isus, nahranio kirurški precizno izrezanim tankim delikatesnim zalogajima.

Idemo polako do vrha Kuhriegel, poznatiji kao Dobratsch ili u slovenskom jeziku Dobrač. Do njega nas vodi jedan uski greben, a vrh je obilježen velikim stiliziranim križem – poprište najčudnijih fotografija, koje neću staviti.

Odmah ispod je slovenska zavjetna hodočasnička “Crkva Marijinog uznesenja”, a malo dalje još jedna, austrijska crkva Maria am Stein – crkva na najvišoj nadmorskoj visini u Europi.

I evo nas opet na terasi doma. Dva psa u navezu veselo mašu repom, pored njih u planinarskoj nosiljci odloženoj na snijeg spava beba. Još jedino mamu s kolicima nisam vidjela – takav je ovo uspon. Ne bi me čudilo da se uskoro nađe u ponudi neke turističke agencije, na primjer Autoturista iz Samobora.

Dugo se ovdje družimo na terasi. Rijetko se ovoliko zadržavamo u mirovanju, a rijetko je i ovako ugodno toplo u planini, a gotovo nikad na snijegom obloženom dvotisućnjaku. Malo ćemo se predugo zadržati i dobiti boju na licu kakvu nismo željeli – izgorjeti.

Povratak. Ispod nas je grad Bad Bleiberg, pola sata kasnije jasno vidimo Villach te jezera Ossiacher see i Worther see.

Pod utjecajem sunca snježna kora se promijenila. Tanka i staklenasta sjaji se drugačijim sjajem i pucketa pod nogama poput čipsa.

Da, pucketa, opet smo skrenuli sa staze, malo ćemo sjesti na kamenje s kojeg je snijeg nepovratno nestao.

Sjesti, možda leći, svakako zastati… A ipak stići u dom na početnih 1730 mnv, naručiti povrtnu juhu s posebnim crnim kruhom ili jabučni štrudl u umaku od vanilije s pogledom na još jedan odličan dan u Alpama.