24/1/2025
Pola sedam ujutro, južina je u Zagrebu. Raspoređujemo se u dva auta, a u toplom autu lako je lupetati o kupanju u termalnom izvoru u šumi blizu Škofja Loke, u kojem je cijelu godinu temperatura vode izvrsnih 21 – 25 C i usput nam je na povratku s naoko, jednostavne planinarske ture kojoj je cilj Blegoš visok svega 1562 metra, a zapravo…
Cupkamo na mjestu dok oblačimo pernate jakne na kraju slikovitog sela Leskovica odakle krećemo pješke, a Suzi iz prtljažnika vadi rozi ogrtač: “Evo, ponijela sam bademantil, pogledajte!” – “Wow! Ja sam htio uzeti mali ručnik, pa ga gledam i mislim uf, što ću s njim – trebam veliki.”, dodaje Goran. – “Ludi ste!”, smijem se i pokazujem da već imam jednodijelni badić na sebi.
Uspon je najbolja terapija protiv hladnoće. Zadovoljni smo što staza nije blatnjava, nego samo vlažna od guste magle. Između lišća vire pupoljci kukurijeka bez ikakve namjere da se danas otvore, prehladno je.
Vesele nas skromni ostaci snijega uz stazu. “Da stavimo dereze?!”, šalimo se, ali ubrzo smo u zasniježenoj šumu i sad to više nije loša ideja. Evo, tome sam se nadala – da imamo barem malo snijega i evo ga!
Izlazimo iz šume na travnatu padinu s koje je vjetar pomeo gotovo sav snijeg, a travu i poneku usamljenu smreku okovao ledom. Oblačimo jakne, vjetrovke i sve što imamo. Puše jak, oštar vjetar, ali svejedno zastajem uslikati smreku koja je dijelom bijela od inja, a dijelom tamno zelena. Još su mi fotogenične povijene travke s debelim slojem leda, no prsti mi se lede i mogu još jedino ugurati mobitel u pretinac na pojasu ruksaka.
Vidljivost je valjda deset metara, a meni suze oči od vjetra, kapuljača zaklanja preostali vidik pa ne vidim ni toliko. Ipak mi je jasno da smo stigli do vrha Blegoš obilježenog geodetskim stupom i ružom smjerokaza. Danas ne moram znati je li Triglav slijeva, Karavanke ispred nas i vidi li se odavde Grintovec. Čekam da se okupimo, fotkamo i pobjegnemo s vjetrometine. Mogao bi se čovjek ovdje izgubiti i smrznuti vrlo brzo. Nisam ni fotografiju kroz srce na klupi napravila, a to obožavam.
Povremeno krajičkom oka opazim visoku mušku siluetu s velikim derezama kako brzo promakne pored mene i jasno mi je da nisu iz naše ekipe. Sad vidim da se složila brojna u crveno odjevena ekipa visokih i snažnih, izvadili su užad i vežu jedno oko kamena. To su slovenski supermeni – reševalci, vježbaju spašavanje, a mi se spuštamo djelomično zaleđenim snijegom pored njih. Molim Boga da se nitko ne posklizne, iako znam da bi im neke cure rado došle u ruke. Na žalost nemam fotku, jer mi se mob zbog hladnoće ugasio.
Nitko sretniji od mene kad smo se nakon trideset minuta konačno dočepali planinarskog doma, skinuli dereze i ušli u prostranu toplu sobu punu glasnih i veselih ljudi.
“Ovo je bilo fenomenalno! Imali smo pravi zimske uvjete!”, sretan je Sandro što je to iskusio, a svi smo zapravo sretniji i razdraganiji nego kad je sve očekivano i lako. Čitam trenutno poznatu knjigu Put Nejca Zaplotnika u kojoj kaže: “Kretati se na rubu između života i smrti znači istinski živjeti.”
Neki smo uzeli varivo, neki veliku krafnu ili kuhano vino. Netko je iz ruksaka izvadio bocu domaće: “To ti je dobro za cirkulaciju!”, a netko orahovac: “Uzmi, nema boljeg lijeka za štitnjaču!” – “Vidim da ćemo se svi s ovog planinarenja vratili doma zdravi!” – “Da, to je primjer kako boravak u prirodi liječi!”
Tada se zaorila pjesma i harmonika – to su se reševalci došli ugrijati i opustiti.
Nastavljamo dalje odabranom kružnom stazom preko raskršća Slugov grič, naseljima Robidnica i Laze. Povratak je bolje vrijeme za razgovore, ako je netko prvi put s nama sad se već znamo, a i lakše se diše. 🙂
Kod auta smo. Nikome više pe pada na pamet kupanje u termalnoj vodi, ma kako topla i ljekovita bila stoga Klevevž ostavljamo za neki drugi, možda duži, možda topliji dan.
Ipak ćemo danas učiniti nešto što nikad nismo – idemo u shopping u Hofer provjeriti razlike u cijeni špeceraja, zapravo kupiti nešto za sutra, jer nedjelja je. Umjesto kupanja – kupnja. Ali niti to nije sve – umjesto pića na usputnom odmorištu u Sloveniji imamo novu lokaciju – u kvartu!
P.S. Bilo je veselo u… Ma ne, nek’ to ostane tajna!
AvanturAna 