5/3/2023
Slovenski Snežnik ili Veliki Snežnik najviši je slovenski vrh izvan Alpa. Nalazi se 30 km zračne linije od Rijeke te u blizini našeg Snježnika. Nema svaka planina objašnjivo ime, no ova ima. Jednostavno – tu se snijeg zadržava iznimno dugo, ponekad i do svibnja.
9:15 Aute napuštamo u snježnom carstvu Koritnice jer cesta dalje nije prohodna. Rado ćemo proći dodatnih 6 km jer smo i došli šetati, a vrijeme je idealno. Hodamo cestom kojom dugo nitko nije prošao ili možda je?! Nije nam svejedno dijeliti stazu s medom, očigledno velikim. Uzdamo se u njegovu mudrost – da ni on ne želi naše društvo, kao ni mi njegovo, a zbijamo redove za svaki slučaj.
11:40 Smjestili smo se na ugrijane klupe ispred zavoda za šume Slovenije, Grda Draga (1175 m). Vadimo hranu iz ruksaka. Ispekla sam brownie od tikvica jer mi je bio rođendan, ali… “Zaboravila sam sendvič!”, govorim. “Hoćeš moj? Imam viška.”, nudi mi Sanja. Mmm, neobično zrnato pecivo, rikola, zdenka sir i pršut – otkrivam postepeno sastojke. Uživam u njenoj neobičnoj kreaciji i razmišljam da bi to trebali namjerno raditi – nasumično izmjenjivati hranu i iznenaditi i sebe i druge!
Nastavljamo dalje preko otvorene livade prekrivene snijegom uokvirene smrekovom šumom, a s pogledom na naš današnji cilj visoko gore.
Jer…
“Kad već postoji planina treba se penjati
strpljivo i dugo do samoga vrha.
Kad već postoji planina treba je upoznati
srcem i uhom ko materinsku riječ.
Kad već postoji planina treba je osvojiti
polako i mudro kao jedinu ljubav.
Kad već postoji planina treba je zavoljeti
predano i nježno kao dijete rođeno.
Zato i postoji planina
da bismo otkrili pute neprohodne
i vratili ljepotu daljinama.”
Ljerka Car Matutinović – Kad već postoji planina
I tako… Kroz šume bukve i jele, po krošnjama klekovine prema grebenu. Pored nas se spušta sigurnim korakom bez propadanja mladi planinar dok smo mi često u snijegu do koljena. “Super vam ide s tim krpljama!”, komentiram. – “Ja, to su specijalne sa tri možnosti up and down i ravno.” Zadivljena sam!
Tragovi mede davno su ostali iza nas. Ovdje s nevjericom gledamo tragove vjetra. Muzej na otvorenom!
14:30 Mali Snežnik (1694 m). Dug je to uspon bio, dobro smo se ugrijali. Širimo zastavu. Fotografija. Pijem još topli čaj iz termosice. Ugoda.
Spuštamo se prema Srednjem Snežniku da bi se popeli na srednji vrh visok 1719 m.
Ispod samog vrha Veliki Snežnik nalazi se planinarski dom Draga Karolina. Inače vikendom nudi toplu hranu i pića, no danas ne nudi baš ništa, zatvoren je. Samo je zimska soba otvorena. Tu susrećemo četvero Talijana, koji puštaju glazbu. Neobično. Ugodnija je tišina.
15:00 Na vrhu kao zastava koja vijori na vjetru stoji kameni stup okovan ledom.
U valovima se prostiru blago zasniježene Grobničke Alpe, naš Snježnik i Risnjak s bijelim vrhovima.
Ruža smjerova tu je ne bi li nam pomogla u orijentaciji.
Vrhovi preko kojih smo došli, Mali i Srednji. “Drugi put ćemo doći preko našeg Snježnika!”, obećaje Dubravko, “Moram prije provjeriti je li još uvijek prohodno.”
Spuštanje je danas puno lakše od uspona. Snijeg je pouzdan, padine blage. Nastavljamo prema Sviščakima dobro uhodanom stazom. Ovo je uobičajena staza za obilazak Snežnika. Sunce se spušta na zapad.
Vikend naselje Sviščaki djeluje skladno i gostoljubivo. Puno razbacanih kućica nudi puno dobrih mogućnosti jer mnoge se iznajmljuju.
17:00 Planinarski dom je topao, a mi smo jedini kasni gosti. Ostalo je još jote (variva od kiselog zelja), njoka s gulašom i jedna porcija štrudle od sira. Divota!
Je li problem što su auti na drugom mjestu? Nije. Jer tu je domaćin Igor koji je rado prevezao naše vozače do automobila, a oni će još dugo pamtiti tu ludu vožnju u Toyoti Celici po izuzetno zavojitoj cesti i, sad već prijatelja, Igora.
AvanturAna 