23/4/2022/subota
Neustrašivi su danas na prvom izletu, na prvom iskušenju. Neustrašivi – jer se nisu dali zastrašiti na prvom satu planinarske škole anegdotama iskusnijih školaraca kao: “Moj prvi izet sa Sokolom bila je Ojstrica (2350m) u slovenskim Alpama. Planinarili smo 14 sati i u ponoć bosi prelazili ledeni potok.” ili ” Moj prvi izlet bio je Grintovec – najviši vrh Kamniških Alpa, a prije toga tek povremeno sam hodala po Sljemenu!” ili “Javila sam se za Samoborsko – Žumberačko gorje, hodali smo 48km.”
Da dan nije oblačan i blato na Sljemenu zagarantirano jučerašnjom kišom nemoguće bi bilo pronaći slobodno parkirno mjesto ispod restorana Šestinski lagvić.
Vijugamo tako uzbrdo nas 50-ero i 4 psića prema vrhu Brestovac (862m) šumom obojenom u najintenzivniju boju tek razvijenog lišća ujednačenim korakom, složno.
Na grebenu Brestovca gusta magla, čarobna. Nema boja, čak ni zelene. Samo veseli ptičji cvrkut i dalje odjekuje. Nikog ne srećemo putem kao da smo jedini planinari danas.
Umjeren tempo imamo, a bila bih se kladila da Dubravko neće moći usporiti hod i prilagoditi se početnicima. Dobro da nisam, izgubila bih!
Spuštamo se do Kraljičinog zdenca – jezerca koje je dobilo ime po Crnoj kraljici Barbari Celjskoj. Živjela je na Medvedgradu, bila druga žena Žigmunda Luksemburškog, odjevena uvijek u crno, lijepa, pametna i okrutna – imala je mnogo ljubavnika i kad bi joj koji dosadio bacila bi ga sa zidina Medvedgrada.
Restoran uz jezerce je i dalje zatvoren. Lokacija je savršena i dobro posjećena jer je od Šestina udaljena svega sat vremena ugodne šetnje.
Uspon Jakobovom stazom najstrmiji je Sljemenski uspon, zadovoljna sam kako novi hodaju. Zapravo, super su! Dubravko im danas želi puno staza pokazati. Za mjesec dana brat ćemo ovdje jagode!
12:00 Rasprostrli smo se po travnatom proplanku, zvanom Veliki Plazur (864m), oko kapelice Sv. Jakoba poprilično gladni. Za desert su se pobrinule Alex – jer joj je bio rođendan i Sonija – tek tako, a nosio ih je Jura – jer on je jak.
Dom Crvenog križa služi samo za đake škole u prirodi (osnovna škola),
a nalazi se ispod Malog Sljemena (959m).
Hotel Tomislavov dom ima tri zvjezdice i simpatičnu poruku:
13:15 Na vrhu Sljemena smo. Vidljivost je nikakva, ali šef vidi dobro u kakvom je tko stanju.
Nekolicina će se pod vodstvom Marija spustiti i time završiti današnju turneju Sljemenom.
Prelazimo na zagorsku stranu , mnogima ljepšu jer je divlja, nedirnuta i nema ugostiteljskih objekata. Skližemo se po zagorskom blatu i zaustavljamo u polju medvjeđeg luka. Čujem da me spominju i marljivo beru te mi donose punu vrećicu. “Kaže šef da tebi to damo da nam ispečeš štrudlu!” 🙂
14:45 Na odmorištu Srnec dva stola, četiri klupe, a Dubravko vadi iz svog ruksaka štrudle od velebitskog medvjeđeg luka i sira. Sinoć sam ih pekla. Domaće tijesto, naravno, za Sokole samo najbolje. Želite li biti u centru pažnje i dobiti 50 komplimenata predlažem da napravite isto! Mogu i recept podijeliti! Štrudla je planula, nije ih omela ni spoznaja da ju ja ne jedem.:)
Napuštamo odmorište Srnec, provlačimo se špiljom Medvednica
i prepuštamo Horvatovim stubama.
500 kamenih stepenica formirao je g. Horvat 7 godina svojim rukama kao i odmorište Srnec po dotad neprohodnom terenu. Nakon ovako ozbiljnog putokaza
neke je do suza je nasmijala minijaturna pukotina u stijeni s plastičnom družinom!
15:45 Zaslužen odmor na livadi Hunjke nakon solidnog uspona, posljednjeg danas.
16:30 Gostoljubiva i dobro opskrbljena Puntijarka (990m). Neki biraju ručak, meni treba kava.
Obožavam hodati drvenim mostićima!
Ovaj je kod jezera Tigrovo oko, koje je ime dobilo po 1. gardijskoj brigadi Tigrovi jer su ga oni uredili.
17:35 S terase Runolista blago se otvara pogled na Zagreb.
Prvi pogled na grad danas. Na modrom nebu iznad Zagreba voze nove gondole. Putnici nam veselo mašu, a onda i mi njima. Što li misle o nama pješacima?!
Sanatorij Brestovac – prvo specijalizirano lječilište za plućne bolesti u ovom dijelu Europe otvoreno je 1909.g., a zatvoreno 1968.g. Gradnju je pokrenuo dr. Dežman jer se od tuberkuloze razboljela ljubav njegova života Ljerka Šram (udana za drugog). Lijepa glumica na žalost nije preboljela opaku bolest unatoč brizi koju je imala.
Ponovo smo se spustili do Kraljičinog zdenca, ovaj put po dijelu staze znakovitog imena Mrcina.
Opet ova ludo zelena boja i staza koja krivuda s dodatkom mahovine i bršljana.
Meni je ovo najljepša staza Medvednice zbog dubokog kanjona potoka Kraljevec, koji izvire u Kraljičinom zdencu,
brojnih stepenica, drvenih puteljaka,
najljepšeg mosta Medvednice i romantičnog razloga gradnje staze. Stazu je krajem 19.st. dao sagraditi Miroslav Kulmer za šetnje svoje supruge Elvire. Nadam se da su koji put i zajedno njome prošetali jer inače ispada da je se samo htio riješiti. 🙂
Motivi ovih 50 polaznika planinarske škole su različiti. Neki žele steći kondiciju, upoznati planine, upoznati ljude koji vole isto, savladati nove vještine ili postati vodiči. Ono što ova škola baš svakom pojedincu garantira je siguran bijeg od kuće – od muža, od žene, od djece – četvrtak navečer zbog predavanja, vikendom zbog izleta, a bit će i višednevnih! Razumijem ih. 😉
AvanturAna 