Srednji Velebit iz Cesarice do Lisca (1449m) i kružno natrag

Uskrsni ponedjeljak/18/4/2022

“Zna li netko značenje riječi cesarica?”, pitam u autu vrteći u glavi Oliverove stihove “Svitlo nek joj jubi lice – lipo ka u cesarice – kad je ja ne mogu jubiti…” Ja ne znam, ali osjećam da ću to u blogu pročitati!”, smije se Jura dok vozi svojom omiljenom dionicom uzbudljive velebitske ceste koja spaja Liku i more, Baške Oštarije i Karlobag. Dakle, cesarica je isto što i carica, ništa drugo. Cesarica je simpatično selo u kojem se parkiramo, a i naziv područja Velebita od mora do vrha Kurozeb.

8:00 Cesarica

8:35 Pored torova ovaca i njihovih glasnih čuvara napuštamo naseljeno područje i marljivo gazimo davno sagrađenom stazom za potrebe pastira, koji su u proljeće pratili svoja stada u hladnije i plodnije zaseoke Velebita da bi tamo obitavali do zime. Preko grmova majčine dušice, mirišljavog vriska i mnogih meni nepoznatih biljaka ugodnom stazom blagog nagiba polako napredujemo gledajući more. Pag. Malo nas grije sunce. Malo nas bura hladi. Kratka pauza na toploj travi.

10:50 Dolazimo do prvih pastirskih stanova u zaseoku Pejakuša. “Nakon što su stanovnici napustili ove kuće jednu od njih uredio je HPS i od 1980. do 1989. ovo je bilo planinarsko sklonište.”, objašnjava Dubravko. Sad je zapušteno. Šteta.

Malo kroz bukovu šumu i opet ostaci pastirskih stanova. Zaseok Skorpovac na Premužićevoj stazi.

Sklonište Skorpovac izgrađeno je 2011.g.,tj. 80 godina nakon Premužićeve staze te je rješenje za savladavanje te popularne staze u dva dana jer tu može prespavati 12 osoba i koristiti kuhinju. Mi ćemo koristiti samo vanjski stol, ležaljke i sunce – 30 minuta.

Divlji konj. Slobodan. Nimalo divlji. Što je to uopće sloboda? “Freedom is just another word for nothing left to lose”, pjeva Janis Joplin i za mene je to najbliže istini. Nije htio rotkvicu. Ako je itko slobodan, onda je to ovaj konj u Velebitu.

Jedini grm encijana danas.

Na putokazu piše da ćemo na vrhu Lisac biti za točno sat vremena. Malo smo sumnjičavi. “Ništa ne brinite. Ja ću tempirati uspon – nećete ni primijetiti da se penjemo!”, hrabri nas Dubravko. “Aha, takav tempo mogli bismo imati eventualno da ja vodim, a ne ti!”, mislila sam da se šalim. “E, baš da vidimo! Sad Ane vodi do vrha.”

Naravno da se nisam htjela sramotiti i nisam hodala polako. Sjeli smo da se okupimo.

Uspon je konstantan i dobro markiran, no pojedini su znakovi zatrpani lišćem. Uživam u šumskom prostranstvu bez gojzerica u prvom planu. Inače tražim detalj za fotografiju, a sad me samo crveno bijele marke zanimaju. O, medvjeđi luk! Tome sam se nadala, a brat ću ga u povratku. Strmi uspon po nagomilanom lišću, bit će sklisko u povratku. Na travnatom vrhu smo za 45 minuta i gledamo Šatorinu.

15:00 Kod planinarske kuće Kugina kuća. Ima 24 mjesta za spavanje i zimsku sobu. Rasporedili smo se po terasi. Vrijeme je za nešto pojesti. Vježbamo demokraciju: “Mislim da nam je prekasno za Laktin vrh. Je l’ nekom baš stalo da ide?”, pita šef. Bilo je zainteresiranih, no odgodili smo za neki drugi dan.

Bogatstvo Velebita – nepresušan izvor vode Težakovac 15 min od Kugine kuće.

Spuštamo se do Smojverskih duliba. Ima ih, recimo, 5. Dulibe su udoline usred šuma, nekad su bile nastanjene i obrađene.

Polje medvjeđeg luka. Izvrsno! “Ako hoćete jesti štrudlu pomozite mi nabrati!”, predlažem. Odmah su prionuli na posao!

17:45 Naići u ovim velebitskim prostranstvima na kuću pravo je čudo. Zaseok Radlovac. Ujedno idilično, ali i sablasno. Živjelo je ovdje na zaravni u planinskom okruženju puno obitelji. Čuvali su stoku, obrađivali zemlju, veselili se i tugovali, a sad mi hodamo njihovim pustim dvorištem…Tu je i kapelica, obnovljena. Kad pomislim koliko je uloženo u olupinu tzv. Apoksiomena da se izvuče iz mora, restaurira, zgrada preuredi za njegov smještaj – a ovo blago naše tradicije prepušteno je propadanju. Tuga.

Blagi uspon i opet smo na primorskoj strani. Opet gledamo Pag i plavi Jadran. Hodamo pastirskom stazom prema selu Čačići, koja je davno markirana planinarskim oznakama, no danas se ne daju pratiti jer su izblijedile. Sve mi je lijepo:

Odbljesak sunca na moru.