27/2/2022
U malom mjestašcu Kamniška Bistrica ispred planinarskog doma od 2005. godine svakog posjetioca dočekuje Valentin Slatnar – Bos, veliki planinar i gorski spašavalac – junak svog vremena. Pričuvat će nam aute dok se ne spustimo.
Odmah je tu i jezero iz kojeg izvire rječica Kamniška Bistrica – popularno kupalište tijekom cijele godine. Ne šalim se i ne pretjerujem. Postavljena je tabla s molbom da se ne kupamo jer time mijenjamo mikrobiološki svijet i utječemo na život u vodi. U najtoplije ljetne dane temperatura vode dosegne iznimnih 6°C. Po principu “što te ne ubije, ojača te”, svoj imunitet i samopouzdanje jačaju i sada dvojica muškaraca. Kakav je to osjećaj ne želim nikad saznati. Nakon Brane prošlo ljeto umočila sam iscrpljena užarena stopala i bilo je to bolno ledeno iskustvo. Iako je umor sasvim nestao – nisam to više ponovila.
7:45 Ulazimo u šumu stazom urednom, tužnom, bezbojnom. U ruksaku kompletna zimska oprema (3,5kg) za mogućnost uspona na Branu ili Planjavu ako uvjeti budu dobri ili samo za jačanje tijela, vidjet ćemo. Kasnije će se pokazati da mi je dodatni teret najkorisniji da me vjetar ne odnese.
O, već smo kod moje omiljene stijene. U lipnju je sve bilo zeleno, a sad je šuma prozračna, anemična, a visoka stijena još moćnija.
Staza postaje zasniježena. Dražesni zimzeleni grmovi erike (vrijesak) pored staze i sad su u cvatu. Baš me vesele!
Snijeg je sve dublji i škripi pod nogama. Više nikome nije hladno, a u težak ruksak ugurala sam i jaknu. Uvijek hodam sa štapovima, a sad mi se jedan zaglavio među kamenjem ispod snijega i rastavio, a drugi ne uspijevam razvući te nosim još više tereta na leđima, a ne mogu ih samo ostaviti i zagaditi prirodu. Jedva čekam simpatično sklonište Pastirji da vidim kakvo je pod snijegom, a i gladna sam.
9:30 Ovo sklonište koje su sagradili pastiri idealno je mjesto za nedjeljni doručak. Jedva smo svi stali unutra. Volimo se stisnuti, toplije je! Sendvič od domaćeg ajvara, sira i salate te vrući čaj sa medom i limunom – savršeno. Sad će biti lakše gaziti uzbrdo.
Izlaskom iz šume izlazimo iz zavjetrine. Ovo su sad već alpski uvjeti. Stijene djeluju sivo, vjetar je otpuhao snijeg. Slijeva je stijena Brane, a zdesna Planjave – zapravo ju zovemo Pornjava još od Grintovca. Ljeti je staza serpentinasta i vodi po siparu, a sad idemo samo direktno gore. Povremeno nas ometaju jaki udari vjetra. Kondicijski je to težak uspon, ali nema nikakve opasnosti. Sporim koracima, dubokim udasima i kratkim predasima sve smo bliže Kamniškom sedlu.
11:15 Nema više zime za nas! U domu smo na toplom i sve su teškoće zaboravljene! “Moram vas slikati. Frizure su vam kaj da ste s motorom došle!”, govori Tihi, a nama je samo važno da više ne puše.
Nadala sam se tanjuru vruće juhe da mi posluži za tečaj fotografije, ali danas nemaju hrane. Uzimam kavu, no mlaka je i ne daje željeni dojam isparavanja. Izlazim van. Hrabro izlažem svoje krhko tijelo nemilosrdnim udarima hladnog sjevernog vjetra da snimim kavu s Planjavom u pozadini, a mogla sam sve to i iz toplog doma odraditi.
Ne idemo ni na Branu ni na Planjavu jer snijeg ne drži dobro. Sad već znam da nisam osoba od vrhova. Dovoljno mi je kružiti uokolo bezopasnim/manjeopasnim grebenima i izohipsama u potrazi za lijepim kadrovima za blog ili za sjećanja.
13:00 Idemo do vrha Kamniško sedlo (1903m) malo prošetati i baciti oko na Logarsku dolinu. Vidici nas oduševljavaju! Razletjeli smo se na sve strane opčinjeni otvorenim vidicima , snježnim zapusima i dragocjenim sunčevim zrakama. Dubravko viče za nama: “Ne blizu ruba, streha je od snijega! Ne idi tu, ne idi tamo! Vjetar te može odbaciti!” Sve želimo vidjeti, snimiti, upamtiti – zauvijek u sebi sačuvati.
Jedva nas je okupio za zajedničku fotografiju.
14:00 Dosta je naslikavanja, spuštamo se. Jako je strmo. Propadamo i padamo – to je takav stil spuštanja – zabavan i bezopasan u mekom snijegu.
Zastajemo kraj kamena na koji se danas nećemo popeti…
Kraj skloništa u koje sad nećemo ući…
Krivudavom tajnovitom stazom prema suncu…
Ispod one iste stijene…
Preko stotina plavih jetrenki koje nagovještaju da će se boje u šumu uskoro vratiti…
Prilazimo Kamniškoj Bistrici, sretni.
16:15 Nećemo se kupati, ni noge prati na izvoru rijeke, nego idemo takvi kakvi jesmo u planinarski dom vidjeti što im je od hrane ostalo jer zatvara se u 17h. Bilo je juhe od gljiva, jote, gulaša i štruklji od sira s brusnicama. Dovoljno i u slast!
AvanturAna 