Noćno Sljeme srijedom

Imala/o si težak dan? Djeca ne slušaju, partner još manje? Teško ti je bilo na poslu i misliš da ne može biti teže? Pridruži nam se na noćnom Sljemenu i vidjet ćeš da može.  Okupljanje kod Šestinskog Lagvića može zavarati. Svi smo veseli i poletni, sretni što vidimo jedni druge.

Danas nas se okupilo 13. Došle su dvije povratnice. Jasminka prvi put nakon loma ruke, a Branka nakon operacije čuklja i učinile da ovo postane jedna sasvim posebna srijeda. To zaslužuje kolač ili barem palačinke – u ovom su ruksaku na tlu. Jurica vodi danas. Obećaje romantičnu večer.

18:20 Idemo HPD – ovim putem, tj. stazom 52. Prije drugog svjetskog rata to je bio tradicionalni uspon članova HPD – a, otud naziv. Široka staza započinje ispod restorana Šestinski Lagvić desno preko livade, a zatim se penje širokim šumskim putem. Pod nogama šušti suho lišće, a palo je i nekoliko još nezrelih kestena. Lagana konverzacija zasad je još moguća. Ritam disanja se ubrzava, borba za zrak počinje, dahćemo i znojimo se dok srce tuče kao ludo. Je li to ta romantika?!

Dosad smo sigurno zaboravili sve dnevne probleme i sva je koncentracija na izdrži, možeš ti to, udahni, izdahni, valjda smo na pola puta, trebam jaču lampu, trebam gutljaj vode, nemam vremena ispuhati nos, a planinarski način mi ne ide najbolje  i koliko to još, pobogu, može trajati?

19:20 “Kad sam rekao romantična staza, mislio sam na ovaj pogled na Zagreb.”, govori Jura. Okrećem se dok me oči peku od znoja. “Prekrasno!” Istočni dio Zagreba – milijun gradskih svjetala ispod, a toliko je i zvijezda iznad nas. Dok se okupljamo neki broje zvijezde, a ja ću konačno ispuhati nos i popiti vode :). Dalje je manje strmo, ali ipak uzbrdo idemo. Malo se igramo lovice-skrivača i opet smo na okupu, samo se Jurica uspuhan odnekud vratio. U blizini je zapušten i misteriozan sanatorij za tuberkulozu, koji je za svoju voljenu i bolesnu Ljerku Šram dao sagraditi dr. Dežman pa ga pitam :”Jesi sreo Ljerku?”, “Ne, valjda je u šetnji šumom…”

20:10 Ispod tornja. Too! Nema više uspona! Presvlačimo se u suhe majice i sjedamo za stolove. Sami smo na vrhu.  Vadim još tople palačinke, a Lidija kutiju kolača i tako to krene. Javljamo se u WhatsApp grupu, a Mario komentira: “Sjedite? Jedete? Skandalozno! Još samo fali da se spustite busom!” Valjamo se od smijeha.

Pola sata smo se zadržali i nastavljamo kružno preko Grafičara, a tamo gužva kao u Tkalči. Žamor, smijeh i glazba. Najbolje mjesto za izlazak u gradu!

Prema dolje više razgovaramo, lakše se diše! Više se i ne sjećamo da smo taj dan radili i uzrujavali se oko stotinu stvari. Revitalizirani, kao novi spuštamo se preko Kraljičinog zdenca sretni, ispunjeni, osnaženi. Najjači kondicijski trening i odlična psihoterapija, a sve za nula kuna!

22:10 Kod Šestinskog Lagvića – ” Bilo je odlično, vidimo se drugu srijedu!”