30/05/2021
Cilj je prohodati Mosorski planinarski put u jednom danu.
4:30 Dobro jutro Kašteli, Split, Trogir i Čiovo s terase pd Malačka (466m)! Može li jutro ljepše početi? Miriši kava, hrskaju keksi, spremamo se za Mosor. Ljubazni domaćini, bračni par Topić, dočekao nas je sinoć s domaćom orahovicom i travaricom, slasnim špagetima bolonjeze, a počastili su nas svojim društvom. Plan je krenuti od Klisa i obići sve kontrolne točke Mosorskog planinarskog puta. To je najduža grebenska staza u Hrvatskoj. Proteže se uz more od Splita do Omiša, duga je 38 km, a treba savladati i 2000 m visinske razlike. “Nema šanse, teren je prezahtjevan.” – ne dvoji Marko Topić, inače iskusan planinar.
5:30 Planinarsku avanturu započinjemo od Klisa (Klis Grlo, cca 350 m). Hodanje travnatim puteljkom kroz makiju ubrzo i trajno smjenjuje preskakanje s kamena na kamen i penjanje uz pomoć ruku. Uspon je konstantan. U prvih sat vremena savladali smo svega 2 km. Zato se, znači, MPP ne prelazi u jednom danu. Sad to razumijem.
7:00 Na vrhu smo Debelo brdo (1044 m), na najzapadnijem vrhu Mosora s pogledom na Solin, Split i Klis. Staza je gusto markirana, lako ju je slijediti. Dalje napredujemo grebenom. S kamena na kamen skakućemo prema vrhu Plišivac (1053 m). Iako idemo po grebenu stalno se penjemo i spuštamo.
Hodam sa štapovima. Dijelom da mi rasterete koljena, a dijelom da zmije znaju da sam tu. Ovdje živi 10 vrsta zmija. Imam razrađenu strategiju za naš susret. Stat ću kao ukopana, usporiti disanje, ne skidajući oka s nje minimalnim pokretima izvaditi mobitel, slikati ju i čekati da produži dalje. Ako se ne uspijemo sporazumjeti pogledom, tj. ako ona ne produži dalje nakon slikanja, vraćam se istim putem u Zg i planinarim samo iznad 2000 m jer ih gore nema.
Čudan je ovo spoj kamenja, visoke trave i cvijeća u svim bojama. Vjerujem da je u ovo doba Mosor najljepši. To je Mosor flora art.
Strmi uspon prema vrhu Ljubljan dobro nas je ugrijao. Kao da se penjemo po nepravilnim stepenicama sve vrijeme. 11:00 Na vrhu sam po prvi put u upisnu knjigu upisala naša imena. To služi da se u slučaju nestanka, osobi može ući u trag.
12:30 Na vrhu Vickov stup je sklonište postavljeno 1952. Ima mjesta za 9 osoba – potvrđujem! Zavukli smo se u zavjetrinu, baš nam je godio zatvoren prostor, a i pivo, dok nismo shvatili da se možemo popeti i na krov. Uslijedila je parada fotkanja na “raketi”!
Slijedi vrh Ljubirna ( 1331 m) te najviši vrh Mosora Veliki Kabal (1339 m). Staza je uglavnom polegnuta, no uzbudljiva i zahtjevna. Što zahtjeva staza? Zahtjeva našu punu pažnju i koncentraciju pri svakom koraku.
13:00 Odmor na vrhu Veliki Kabal.
14:30 Spustili smo se do pd Girommeta (868 m) jer je to kontrolna točka. Sad smo na pola puta. Na terasi ispod bora, odmaramo i raspravljamo tko će dalje, a tko neće. Rano mi je za odustati, ali kasnije neću moći odustati. Voljela bih do Sv. Jure, nisam umorna. To je 4 sata po daljinaru i 1 sat spuštanja do Gata. To bi ja htjela, ali oni koji idu dalje žele ići do kraja. Nemam namjeru po noći jurcati po škrapama. Tugu liječim grahom i kavom.
Dragana, Antonija i ja spuštamo se prema selu Sitno Gornje prekrasnim planinarskim puteljkom. Sunce nas grije. Baš nam je trebalo. Cvijeće ne može biti ljepše! Taksijem do Gata, gdje istražujemo okolne staze i čekamo ekipu.
Toliko o Mosoru. Sad ljudi. Posebni su. Kao da ih nije dotakla sveprisutna rezerviranost i zatvorenost, nego nam se srdačno obraćaju. Lijepo! Doći ću ponovo. Spavat ću u domu Malačka, obići dio koji sam danas propustila, Kozjak, splitsku rivu, a onda po okolnim otocima. Doći ću u rujnu kad je Mosor film festival. Gledat ću planinarske filmove na livadi ispod doma Girometta i jesti Soparnik.
22:00 Evo ih! Svi na broju, tek nekoliko bolnih koljena, hvala Bogu. Obišli su vrhove Sveti Jura i Trpošnjik. Dalje nisu išli jer je teren još gori nego do tad, a u noćnim uvjetima rizik je puno veći. Još dva sata i cijeli greben bi prošli. Koliko ih poznajem pokušat će ponovo prvom prilikom🙂
AvanturAna 