13/03/2021

Krenuti na izlet autobusom nakon dugo vremena već je uzbudljivo jer smo svi zajedno, a imamo i jedan rođendan. S trajekta iz Stinice prema Mišnjaku privilegirani smo pogledom na zaigranu skupinu dupina. U Mišnjaku se dijelimo na akače koji će propješačiti cijeli Rab i bekače koji će kombijem do grada Raba.

8:30 ruksak je na leđima, a štapovi u rukama. Sunce se lagano pojavljuje i dan ne bi trebao biti pretopao. Savršeno! Lagani uspon od pola sata po grubom terenu dovodi nas do bajkovite uvale Mag. Dalje staza prati obalu. More se plavi i odvlači mi pažnju od opasnog terena po kojem treba zaista oprezno gaziti. Toliko toga želim fotkati. Sa svakim korakom kadrovi se mijenjaju. Između kamenja rastu veliki buseni trave grubi poput žice.
10:15 pauza u uvali Vadiškala. Odabrala sam kamen po svojoj mjeri i uživala u moru. Lani početkom lipnja, kad sam išla prvi put, ovdje su se neki i kupali, a i ja do koljena!

A za to vrijeme u gradu sa 4 zvonika bekači se dobro zabavljaju: kavica i rapska torta, šetnja starom jezgrom i park šumom Komrča, gradski vidikovac i Vidilica. Nema mjesta gdje se nisu uslikali!
Kamenje postaje crvenkasto kao da smo u kamenoj pustinji Tunisa, a stijene visoke. Prolazimo kroz uski klanac. To mi je najposebniji dio. Puno uspona i spuštanja imamo danas i jedan konkretan prema vrhu Srednjak na 331 m. Dalje skakućemo grebenom po nazubljenim vrhovima kamenja pored kilometara i kilometara čvrsto sagrađenih suhozida.



Odašiljač na vrhu Kamenjak nam je na dohvat ruke, ali staza se strmo spušta prema moru da bi se jednako tako i digla. Staza Svetog trojstva je opasna jer kamenje bježi pod nogama i nagib je velik. Kao da sam u Alpama, a gledam more.


14:30 na Kamenjaku nas dočekuju veseli bekači željni hodanja jer sve druge oblike zabave već su apsolvirali. Uživamo u Ireninim kolačima i izmjenjujemo današnja iskustva dok gledamo Goli otok. Slijedi poznata Premužićeva staza do Lopara – Rajske plaže. Duga je 8 km, a sagradio ju je Ante Premužić u periodu 1931. – 1937. Lijepo uređena kamena staza je to, a kraj nje rastu masline i hrast crnika – iz kamena također.
18:00 na Rajskoj plaži smo. Zadovoljna sam što sam prošla ovaj put cijelu stazu. U lipnju smo s Kamenjaka sišli u grad jer nas je vrućina iscrpila. Dan je bio savršen za to, a ekipa usklađena. Izuvam gojzerice i nagrađujem stopala šetnjom po hladnom pijesku Rajske plaže.
Otvoren je kafić pa smo sjeli nešto popiti i ono važnije – Ireni otpjevati Sretan rođendan! Sretna sam da sam dio ove ekipe, a autobus, povezanost, rođendan i smijeh podsjetili su me na izlete s razredom. Sad to nije razred, sad je to pd Sokol Zagreb.
