07/03/2021
Dan planinara
Iz mjestašca Milovci (50 m) pored Starigrad Paklenice krećemo na planinarsku turu u 9.30. Okupilo nas se 18, organizator je pd Sokol Zagreb. Dan je hladan, 7°C, ali znam da će mi uskoro biti vruće, a ne samo toplo zbog uspona. Staza je krševita i dobro uređena. Prve proljetnice i ovdje su procvale. Pogled na more uvijek me veseli, a danas mi je iza leda, trebam se samo okrenuti. Ubrzo se krajolik mijenja i iz krša izviruju ogromne stijene najneobičnijih oblika. Na Velikom Vagancu prolazimo kraj stada krava.
Nakon tri sata pauza na dolcu pod Žlibatim kukom (850 m). Samo što sam sjela i zagrizla kroasan, evo Jurice: “Idemo do praga tko hoće, krasan je pogled na more!”. Ostavljam sve osim mobitela i idem. Uzbudljiv je to uspon po stijeni bio. Ne dulji od 10 min po žlijebu glatke stijene, nigdje utora za nogu, slabo za ruku, ali uspjela sam! Točnije nas 13 od 18 se ispentralo i da, vrijedilo je. Volim tu spontanost ovog društva, da nije sve isprogramirano, da se može skrenuti s puta, to je avantura onda!
Hodamo dalje i ne mogu vjerovati očima – jako prosta vapnenačka stijena oko 20 m visoka nikla je usred travnate zaravni! “Jagin kuk”, objašnjava mi Dubravko. “Možemo li se popeti?”, pitam. – “Ne, nema načina.” Lijepo molim, neka netko postavi sajle, ljestve, što god!”
Krilati kuk je 20 min dalje. Da sam došla medu prvima vjerojatno bih se popela, ali nisam. Vidjevši Jasminku i Roberta da odustaju odlučila sam se za izležavanje na stijeni podno kuka s pogledom na more. Sada mi je žao, malo. Idemo na Balkon Krilatog kuka. E to je savršeno gladak, nakošen plato obasjan suncem, možda najljepše mjesto danas!
Jedan sat kasnije u podnožju smo Bojinog kuka – najvišeg (1110 m). Kružimo oko Kotla do vidikovca, a onda valja i taj kuk popeti, cca 150 m. Ovdje nema druge opcije jer nastavljamo na drugu stranu.
Vapnenačke stijene izgradile su iznimne oblike pod utjecajem kiše i vjetra i krasno ih je gledati, ali za penjanje mi nisu po volji. Glatke su. Nema ispupčenja ili utora za siguran oslonac koliko bih ja htjela. Postavljene su sajle, ok, to pomaže. Savladala sam ih kao i svi drugi, hvala Bogu. Volim ja sajle, ali glatka stijena-to mi je novo.
Na vrhu veselica! Pogled do Svetog brda, svi kukovi na broju, onaj prosti sad se jako smanjio, gledamo Pag. Nazdravljamo prošekom. Nas 18 s pola litre. Kolača imamo u izobilju. Ludnica! Povratak drugim putem, da i tu je strmo, ali puno lakše:
kuloarom, Veliki dolac – Liskovi dolac – Mali ledenik – selo Ćavići – Milovci
Ovom se stazom nemojte nikako kretati. Označena je na karti, ali na terenu nije niti označena, niti prohodna. Spuštali smo se kroz šume, preko livada, sipara, kamenja ogromnog, grubog i pri tom smo se kroz trnje i šipražje provlačili, pored davno napuštenog sela smo prošli i do Milovaca u 22 sata došli.
Dakle, temeljito smo proslavili Dan planinara i otvorili novu sezonu No limit izleta kakve volimo!
AvanturAna 